Problem: NEMAŠ DOVOLJNO INFORMACIJA.

Tamo vani ima doslovno na tisuće karijera od kojih neka od njih mogu biti u savršenom skladu s onim u čemu si ti dobar, što voliš i tražiš.

Posveti 1 sat dnevno u jednom tjednu na istraživanje. Prođi kroz stranice koje se bave karijerom, različitim zanimanjima, i sl. Koja je tvoja misija? Zapiši svaki posao koji ti zapne za oko.

(http://e-usmjeravanje.hzz.hr/Pretraga , http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/,

http://ivana-vuletic.from.hr/zanimanja/zanimanja-u-okolici/, http://mozvag.srce.hr/preglednik/pregled/hr/pocetna/index.html

https://www.postani-student.hr/Ucilista/Nositelji.aspx# , i dr.)

Problem: NE ZNAŠ ŠTO ŽELIŠ.

Dovesti u vezu sebe (svoje vrijednosti, interese, osobnost, i dr.) i karijeru može biti teško.

Nekim ljudima pomognu različiti testovi (http://e-usmjeravanje.hzz.hr/Predanketa , http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/upitnik/upitnik.htm , http://www.karijera.hr/ , i dr.) ili savjetovanje sa stručnom osobom u HZZ-u ili Cisoku. Ali ako nemaš vremena, procijeni ideje o karijeri ovom praktičnom listom:

Zvuči li ti ova karijera zanimljivo?

Ne trebaš biti vezan uz karijeru da bi uspio. Ipak, treba te istinski zanimati na nivou

sadržaja. Dobar je znak kad čuješ za neki posao i pomisliš „Da, pričaj mi više o tome!“.

Uključuje li ova karijera poslove u kojima ti možeš biti dobar?

Baviti se karijerom koja je suprotna tvojim prirodnim sklonostima značilo bi doživjeti veliki neuspjeh. Ako si povučen istraživački tip, nemoj se gurati u trgovački posao. Isto tako, ljudi koji imaju smisao za krupni plan neće naći sreću u poslovima sa sitnim detaljima. Ako se sam posao podudara sa tvojom osobnošću ili vještinama, nastavi dalje.

Ispunjava li ova karijera tvoje osobne potrebe?

Kad ustanoviš što želiš od svog posla možeš prema tim potrebama tražiti karijeru. Što trebaš od karijere uključuje sve: od plaće i obrazovnih zahtjeva do složenijih stvari vezanih u teškoće, obiteljsku situaciju, religiozna vjerovanja, i dr.

Treba li svijet ovu karijeru?

Praktički gledano, trebaš posao. Provjeri koliko je tvoja karijera tražena i kolike su stvarne šanse da ćeš se zaposliti kad završiš (http://e-usmjeravanje.hzz.hr/preporuke-za-obrazovnu-upisnu-politiku, .

Problem: NE MOŽEŠ SE ODLUČITI.

Sigurno je da možeš naći više karijera u kojima možeš zablistati. U toj situaciji lako možeš upasti u tjeskobu i neodlučnost. Što ako ne izabereš pravu karijeru?

Ne brini se u izboru najbolje opcije, izaberi jednu (dobro istraženu i praktičnu) opciju, ako ta ne uspije, uspjet će druga. Donositi odluke je važna vještina. Budi hrabar i poduzmi akciju, bit ćeš bliže u potrazi za poslom koji voliš.

Ideja o jednom zanimanju za cijeli život brzo postaje stvar prošlosti. Važno je polje rada koje odabereš jer će odlučiti gdje ćeš provesti dobar dio svog radnog vijeka. O tome će ovisiti i koliko ćeš imati priliku mijenjati radna mjesta koja traže iste osnovne vještine.

Biraj mudro i izaberi polje koje će u sebi sadržavati što više tvojih talenata što je moguće, kako bi ti to omogućilo najveću slobodu i manevarski prostor za premještanje unutar karijere radeći različite poslove.

Kako je Rovišće zagrlilo Goru 

    Imaju mala mjesta naše narodne povijesti više bratskog i sestrinskog no što bi mogli slutiti. Više sličnog, srodnog i bezvremenskog s ognja i nakovnja iste tegobne prošlosti. Bili jednom Rovišće i Gora iz doba prvih plemenskih Župa, mjesta iz doba kraljeva. Rimske i kraljevske ceste vijugale kroz njih, stoljeća ratova, silnika, nesreća i osvajača tutnjala ljupkim mjestima pod suncem, što su vazda krila u njedrima svoju prvu istinu, ko' šuma lice izvora.  

    Djetinjstvo se djetinjstvu najljepše otkriva i dijeli dobra svojih prvih darova.  Tako najmlađim stotinama đaka, stare i slavne  OŠ Rovišće, bijaše najprirodnije na svijetu prikupiti i odaslati paketiće dobrote, ohrabrenja i prijateljstva. Kako je tko najbolje uzmogao i kako je tko najljepše znao, prikupilo se od srca ono čega nema nigdje za kupiti, pa takvo i nema iskazivu cijenu. Starom su Kolomanovom cestom zaplovile dvije svijetle cestovne lađe, put Gore na Banovini nad kojom su davno bdjeli vitezovi Templari. 

    Koliko je pod zemljom vrela, rukavaca i ponornica, toliko je nad njom cesta, puteljaka i zaselaka dobrote. Utvrda utvrdu najbolje razumije. Stariji od mnogih starih kraljevskih gradova, stadoše Gora i Rovišće u isti putni zapis plemenita dneva, u isti zagrljaj prijateljstva, suosjećanja i dobrote. Treslo se pod ovom i nad ovom zemljom i trest će se valjda još stoljećima. Gradilo se, rušilo, pa opet gradilo otkada je povijest, da je već i djetetu i starcu potpuni deja vu, stati pred ruševine. Ono što smo jedni drugima uzmogli sjajem u oku i nespretnim ljudskim riječima mogli prenijeti bilo je: Zajedno smo u ovome. U svemu što ima biti. 

    Susret dviju ravnateljica koje su tek nedavno razmijenile brojeve, bio je poput susreta dviju sestara na dalekom izvoru iste domovinske rijeke. Blanka Klemić i Valentina Vujnović pokazale su svom zborničkom ljudstvu kakvim se marom, dostojanstvom i toplinom prima, prinosi, dijeli i daje. Pred malim oltarom učiteljskog svjetla nije se znalo koji je čiji plamen. Po tom smo znali da ovo nije bilo obično putovanje. 

    Cestom nad kojom lebde bezvremenske jeke, stražari „Banov kamen“ i bdiju molitve tisuću junaka; na koju kleknuše kao jedan i Jelačić, Starčević, Radić, Stepinac i Tuđman, tom cestom se prenesretna hrvatska Gora prelila Rovišću u vjerno bilogorsko srce. 

    U stotinama paketića sjalo je stotine pisama, poput poruka prijateljstva u imaginarnoj boci. Neka će od njih biti i desetke puta pročitana, čuvana godinama,  kao draga obiteljska uspomena. Sa Sunčevih je zvonika zazvonilo nad stazama gdje se korak čovjeka krijepi Srcem Stvoritelja. S naših je lica pod onim nespretnim, nepokornim maskama sjalo prijateljstvo, zahvalnost i zavjet povjerenja. Mi nismo došli onamo da „istovarimo pomoć, poslikamo se i obavimo.“ Mi nismo došlu u Goru, toliki među mnogima, nebrojeni među susretljivima, doći zastati i vratiti se isti. U onom što se zove povratak, vratili smo se oplemenjeni, ljepši, bogatiji. Dvaput smo u jednom danu prošli putokaz sa imenom Gora. Mudrošću našeg naroda mi bijasmo u Gorama. 

    OŠ Rovišće i OŠ Ivan Goran Kovačić, Gora odsad će stajati združene u mnogim malim zajedničkim djelima, projektima, putevima, planovima i pohodima. Djeca će djeci iz onih stotina pisama biti tek prethodnica jednog velikog, iskrenog, bezuvjetnog prijateljstva. Ravnateljica je ravnateljici, voditeljica školske zadruge drugoj voditeljici, seoski učitelj kolegi u crnom kaputu, kao istrgnutom iz Lovrakova dnevničkog „Uzvišenog zvanja“; prenesoše nešto shvatljivo samo onima kojim je prosvjetarska služba, služba života. Nešto je veliko i vrijedno te srijede 3. veljače 2021. podiglo srca izmorena neizvjesnošću i teškim vijestima. Na dan kad je Rovišće zagrlilo Goru, ljepšim je drhtajem zadrhtala Hrvatska.  

                                                                                                 Vlado Karagić