Kod župana mi je bilo dobro. Osjećao sam se i opušteno i uzbuđeno.Svidjelo mi se što nas je nešto pitao kao i mi njega.Na stolu su bile neke vrećice, a unutra je bilo: ravnalo, karta županije, kemijska i blok. Baš me razveselio.

                                                                       Patrik Matić

Kod župana mi je bilo super.Najbolje mi je bilo kad sam recitirala svoju pjesmu o Rovišću.

Županu smo poklonili svoje likovne radove.Zanimljivo je bilo slušati županove odgovore na naša pitanja.

                                                                           Petra Ćuk

Najljepše mi je bilo kada sam se slikao sa županom.Svidjelo mi se kada nas je pitao o našoj školi te koji su nam najbolji predmeti.

                                                                         Danijel Škrabl

Kod župana Damira Bajsa bilo mi je jako zanimljivo.Pitali smo ga puno pitanja. Dobili smo i poklon. Nadam se da ćemo ga uskoro ponovo posjetiti.

                                                                               Matija Klasić

Kad sam ušao u vijećnicu, jako sam se obradovao jer su nas dočekali pokloni. Srce mi je jako kucalo od uzbuđenja.Uskoro je došao i župan. Pljeskali smo mu.Ugodno sam se osjećao. Jedva čekam da ga ponovo posjetim.

                                                                                 Anton Đurašin

Iznenadila sam se kad sam vidjela župana naše županije. Postavila sam mu pitanje i on mi je odgovorio.Bilo me je malo sram. Ipak sam se osjećala izvrsno i  bilo mi je ugodno u njegovom društvu.Dobili smo i male darove.

                                                                               Laura Lukinović

Bilo mi je lijepo kod župana.Obradovao sam se poklonima, a najviše karti naše Bjelovarsko-bilogorske županije.

                                                                               Mateo Dukarić

Župan nas je primio u velikoj vijećnici. Postavili  smo mu puno pitanja, a on je na sve strpljivo odgovarao.Bila sam uzbuđena kada sam mu predala likovne radove našeg razreda.

Tada sam se s njim i slikala. Tog događaja ću se uvijek sjećati.

                                                                                   Lea Dukić

Kako je Rovišće zagrlilo Goru 

    Imaju mala mjesta naše narodne povijesti više bratskog i sestrinskog no što bi mogli slutiti. Više sličnog, srodnog i bezvremenskog s ognja i nakovnja iste tegobne prošlosti. Bili jednom Rovišće i Gora iz doba prvih plemenskih Župa, mjesta iz doba kraljeva. Rimske i kraljevske ceste vijugale kroz njih, stoljeća ratova, silnika, nesreća i osvajača tutnjala ljupkim mjestima pod suncem, što su vazda krila u njedrima svoju prvu istinu, ko' šuma lice izvora.  

    Djetinjstvo se djetinjstvu najljepše otkriva i dijeli dobra svojih prvih darova.  Tako najmlađim stotinama đaka, stare i slavne  OŠ Rovišće, bijaše najprirodnije na svijetu prikupiti i odaslati paketiće dobrote, ohrabrenja i prijateljstva. Kako je tko najbolje uzmogao i kako je tko najljepše znao, prikupilo se od srca ono čega nema nigdje za kupiti, pa takvo i nema iskazivu cijenu. Starom su Kolomanovom cestom zaplovile dvije svijetle cestovne lađe, put Gore na Banovini nad kojom su davno bdjeli vitezovi Templari. 

    Koliko je pod zemljom vrela, rukavaca i ponornica, toliko je nad njom cesta, puteljaka i zaselaka dobrote. Utvrda utvrdu najbolje razumije. Stariji od mnogih starih kraljevskih gradova, stadoše Gora i Rovišće u isti putni zapis plemenita dneva, u isti zagrljaj prijateljstva, suosjećanja i dobrote. Treslo se pod ovom i nad ovom zemljom i trest će se valjda još stoljećima. Gradilo se, rušilo, pa opet gradilo otkada je povijest, da je već i djetetu i starcu potpuni deja vu, stati pred ruševine. Ono što smo jedni drugima uzmogli sjajem u oku i nespretnim ljudskim riječima mogli prenijeti bilo je: Zajedno smo u ovome. U svemu što ima biti. 

    Susret dviju ravnateljica koje su tek nedavno razmijenile brojeve, bio je poput susreta dviju sestara na dalekom izvoru iste domovinske rijeke. Blanka Klemić i Valentina Vujnović pokazale su svom zborničkom ljudstvu kakvim se marom, dostojanstvom i toplinom prima, prinosi, dijeli i daje. Pred malim oltarom učiteljskog svjetla nije se znalo koji je čiji plamen. Po tom smo znali da ovo nije bilo obično putovanje. 

    Cestom nad kojom lebde bezvremenske jeke, stražari „Banov kamen“ i bdiju molitve tisuću junaka; na koju kleknuše kao jedan i Jelačić, Starčević, Radić, Stepinac i Tuđman, tom cestom se prenesretna hrvatska Gora prelila Rovišću u vjerno bilogorsko srce. 

    U stotinama paketića sjalo je stotine pisama, poput poruka prijateljstva u imaginarnoj boci. Neka će od njih biti i desetke puta pročitana, čuvana godinama,  kao draga obiteljska uspomena. Sa Sunčevih je zvonika zazvonilo nad stazama gdje se korak čovjeka krijepi Srcem Stvoritelja. S naših je lica pod onim nespretnim, nepokornim maskama sjalo prijateljstvo, zahvalnost i zavjet povjerenja. Mi nismo došli onamo da „istovarimo pomoć, poslikamo se i obavimo.“ Mi nismo došlu u Goru, toliki među mnogima, nebrojeni među susretljivima, doći zastati i vratiti se isti. U onom što se zove povratak, vratili smo se oplemenjeni, ljepši, bogatiji. Dvaput smo u jednom danu prošli putokaz sa imenom Gora. Mudrošću našeg naroda mi bijasmo u Gorama. 

    OŠ Rovišće i OŠ Ivan Goran Kovačić, Gora odsad će stajati združene u mnogim malim zajedničkim djelima, projektima, putevima, planovima i pohodima. Djeca će djeci iz onih stotina pisama biti tek prethodnica jednog velikog, iskrenog, bezuvjetnog prijateljstva. Ravnateljica je ravnateljici, voditeljica školske zadruge drugoj voditeljici, seoski učitelj kolegi u crnom kaputu, kao istrgnutom iz Lovrakova dnevničkog „Uzvišenog zvanja“; prenesoše nešto shvatljivo samo onima kojim je prosvjetarska služba, služba života. Nešto je veliko i vrijedno te srijede 3. veljače 2021. podiglo srca izmorena neizvjesnošću i teškim vijestima. Na dan kad je Rovišće zagrlilo Goru, ljepšim je drhtajem zadrhtala Hrvatska.  

                                                                                                 Vlado Karagić