preskoči na sadržaj
Novosti

NAPOKON PRVACI

Državno prvenstvo učenika ŠSD OŠ u šahu

Hotel „Medena“, Seget Donji, 14.-16.prosinca 2021.

Dugo iščekivana nacionalna smotra ponajboljih ekipa iz svih hrvatskih županija dogodila se na samom izmaku godine. 24 ekipe dječaka i 22 ekipe djevojčica dupkom su ispunile golemu kongresnu dvoranu hotela „Medena“.

Među njima su bili učenici i učenice ŠŠD „Mrav“ OŠ Rovišće, sve redom članovi škole šaha ŠK Ivan Dvoržak.

Na listi nositelja djevojčice su bile 2., ponajprije zahvaljujući rejtingu sestara Lukinović. Djevojčice OŠ Odra iz Zagreba, predvođene nadarenim blizankama Fiolić bile su pritajeni favoriti prvenstva. Sestre Savić iz Osijeka predvodile su ekipu ŠSD Rokus, škole sa imenom velikog zavičajnog slikara. Crikvenica i Molve imali su po jednu malu prvakinju u svojim redovima (Tara Škiljan i Agata Kokša), pa su mnogi i njih vidjeli u krugu koji se bori za uspon na pobjedničko postolje.

Detaljnije pročitajte klikom na poveznicu na DOKUMENT.


IZDVOJENO

Bio je ovo sedmi pehar ŠŠD Mrav OŠ Rovišće kroz 2 desetljeća državnih finala, nakon 3 srebra i 3 bronce, te jubilarni 25 pehar s državnih natjecanja djece iz ŠK Ivan Dvoržak. 

ŠK Ivan Dvoržak je osim malih prvakinja ovom prvenstvu dao svoju kompletnu opremu i svih 6 pametnih ploča. Tako se prvenstvo moglo pratiti uživo od Aljaske do Australije.

Sve djevojčice iz ekipe ŠŠD Mrav imale su „L“ u početnom slovu imena. Sestre Blažeković dolaze iz Gornjeg Križa iz obitelji sa 6 djevojčica. Sestre Lukinović su iz Rovišća iz obitelji s 3 kćerke. Jedino je Lea Škrobot iz Zrinskog Topolovca, a njena obitelj ima 2 kćeri i 4 sina. Sveukupno iz te tri bilogorske obitelji dolazi 15 djece od kojih skoro sva znaju igrati šah.

Kako je turnir odmicao, broj čestitara i navijača rastao je širom Hrvatske. Djevojčice iz malih bilogorskih mjesta zaslužile su ovaj pehar. Nije slučajno baš u Rovišću 2005. krenula 1. hrvatska kadetska liga.

Crkva svetog Križa u Gornjem Križu najstariji je sakralni objekt čitave sjeverozapadne Hrvatske. Pod njenim oltarom počiva 14 plemenitih ljudi o čijim imenima i podrijetlu povjesničari tek umuju. Znamo samo da su ondje bili prije više od 1000 godina, i prije osnutka Zagrebačke biskupije.

20 godina od smrti učitelja Ivana Dvoržaka, njegova škola podigla mu je živi spomenik generacije pobjednica. Nema tog crnog i bijelog mramora koji uzvisuje ime čovjeka nakon plemenita puta.



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Davorka Medvedović   datum: 23. 12. 2021.

Kako je Rovišće zagrlilo Goru

Kako je Rovišće zagrlilo Goru 

    Imaju mala mjesta naše narodne povijesti više bratskog i sestrinskog no što bi mogli slutiti. Više sličnog, srodnog i bezvremenskog s ognja i nakovnja iste tegobne prošlosti. Bili jednom Rovišće i Gora iz doba prvih plemenskih Župa, mjesta iz doba kraljeva. Rimske i kraljevske ceste vijugale kroz njih, stoljeća ratova, silnika, nesreća i osvajača tutnjala ljupkim mjestima pod suncem, što su vazda krila u njedrima svoju prvu istinu, ko' šuma lice izvora.  

    Djetinjstvo se djetinjstvu najljepše otkriva i dijeli dobra svojih prvih darova.  Tako najmlađim stotinama đaka, stare i slavne  OŠ Rovišće, bijaše najprirodnije na svijetu prikupiti i odaslati paketiće dobrote, ohrabrenja i prijateljstva. Kako je tko najbolje uzmogao i kako je tko najljepše znao, prikupilo se od srca ono čega nema nigdje za kupiti, pa takvo i nema iskazivu cijenu. Starom su Kolomanovom cestom zaplovile dvije svijetle cestovne lađe, put Gore na Banovini nad kojom su davno bdjeli vitezovi Templari. 

    Koliko je pod zemljom vrela, rukavaca i ponornica, toliko je nad njom cesta, puteljaka i zaselaka dobrote. Utvrda utvrdu najbolje razumije. Stariji od mnogih starih kraljevskih gradova, stadoše Gora i Rovišće u isti putni zapis plemenita dneva, u isti zagrljaj prijateljstva, suosjećanja i dobrote. Treslo se pod ovom i nad ovom zemljom i trest će se valjda još stoljećima. Gradilo se, rušilo, pa opet gradilo otkada je povijest, da je već i djetetu i starcu potpuni deja vu, stati pred ruševine. Ono što smo jedni drugima uzmogli sjajem u oku i nespretnim ljudskim riječima mogli prenijeti bilo je: Zajedno smo u ovome. U svemu što ima biti. 

    Susret dviju ravnateljica koje su tek nedavno razmijenile brojeve, bio je poput susreta dviju sestara na dalekom izvoru iste domovinske rijeke. Blanka Klemić i Valentina Vujnović pokazale su svom zborničkom ljudstvu kakvim se marom, dostojanstvom i toplinom prima, prinosi, dijeli i daje. Pred malim oltarom učiteljskog svjetla nije se znalo koji je čiji plamen. Po tom smo znali da ovo nije bilo obično putovanje. 

    Cestom nad kojom lebde bezvremenske jeke, stražari „Banov kamen“ i bdiju molitve tisuću junaka; na koju kleknuše kao jedan i Jelačić, Starčević, Radić, Stepinac i Tuđman, tom cestom se prenesretna hrvatska Gora prelila Rovišću u vjerno bilogorsko srce. 

    U stotinama paketića sjalo je stotine pisama, poput poruka prijateljstva u imaginarnoj boci. Neka će od njih biti i desetke puta pročitana, čuvana godinama,  kao draga obiteljska uspomena. Sa Sunčevih je zvonika zazvonilo nad stazama gdje se korak čovjeka krijepi Srcem Stvoritelja. S naših je lica pod onim nespretnim, nepokornim maskama sjalo prijateljstvo, zahvalnost i zavjet povjerenja. Mi nismo došli onamo da „istovarimo pomoć, poslikamo se i obavimo.“ Mi nismo došlu u Goru, toliki među mnogima, nebrojeni među susretljivima, doći zastati i vratiti se isti. U onom što se zove povratak, vratili smo se oplemenjeni, ljepši, bogatiji. Dvaput smo u jednom danu prošli putokaz sa imenom Gora. Mudrošću našeg naroda mi bijasmo u Gorama. 

    OŠ Rovišće i OŠ Ivan Goran Kovačić, Gora odsad će stajati združene u mnogim malim zajedničkim djelima, projektima, putevima, planovima i pohodima. Djeca će djeci iz onih stotina pisama biti tek prethodnica jednog velikog, iskrenog, bezuvjetnog prijateljstva. Ravnateljica je ravnateljici, voditeljica školske zadruge drugoj voditeljici, seoski učitelj kolegi u crnom kaputu, kao istrgnutom iz Lovrakova dnevničkog „Uzvišenog zvanja“; prenesoše nešto shvatljivo samo onima kojim je prosvjetarska služba, služba života. Nešto je veliko i vrijedno te srijede 3. veljače 2021. podiglo srca izmorena neizvjesnošću i teškim vijestima. Na dan kad je Rovišće zagrlilo Goru, ljepšim je drhtajem zadrhtala Hrvatska.  

                                                                                                 Vlado Karagić 


Tražilica

Prijava na Office365

Projekti



Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


e-Dnevnik


Poveznice

e-Matica

Obrazovanje
 • Suradnici u učenju
 • Stručni skupovi
 • AZOO
 • MZOŠ
 • CARNet

Dnevni tisak

Bjelovar

Pretraživanje
 • Google




Brojač posjeta
Ispis statistike od 29. 10. 2017.

Ovaj mjesec: 2727
Ovaj tjedan: 449
Danas: 24




preskoči na navigaciju